Uoči Đurđevdana u sunčev smiraj domaćin obilazi svaku zasijanu njivu, noseći u torbi Božićnu amajliju i kad sastavi krug oko njive, prekrsti se i očita Očenaš i moli svetoga Đurđa da mu zaštiti ljetinu od vještica, zla vremena i gladnih tica i da uništi svako zlo koje preti ljetini. Istovremeno neko od čeljadi ide u najbliži gaj i donosi breme lisnatih ljeskovih, lipovih ili bukovih grančica i njima se u zoru na Đurđevdan okite sve zgrade spolja i iznutra. Kićenje vrše djevojke i momci, a stariji samo đe nema mlađih. Kad završi kićenje, prekrste se, jedno očita Očenaš i onda kaže: Neka sve u našoj kući buja, lista, cvjeta i rađa kao planina. Neka sve bude neuništivo kao planina. Neka sve u kući veselo pjeva, kao tice u gori. Neka družina u zoru bude laka i brza kao sunce u gori. Neka sve oštrim zubima brani stečeno kao vuci u gori svoj plijen. U ime oca i sina i svetog duha, Amin.
Na ĐURĐEVDANSKI URANAK izlazilo se na brdo pod planinom, koje je ko zna kada izabrala grupa sela i zaselaka. Za uranak se mladež danima spremala. Čišćene su i isprobane puške, pripremani konji za trke, dogovaralo se koliko će iz koje susujedne kuće ići osoba, pa se prema tome i određivalo janje koje će se peći za doručak. Za tu priliku se nosila svečana odjeća ponosna (ona koja je više puta nošena i nije više zboraška). Djeca i starci nisu išli na uranke.
Oko ponoći na tome brdu plane mnogo velikih vatri koje momci preskakuju. Takmice se ko ce vecu preskociti i to traje sve dok se ne stvori zar i tad se pristavljaju janjci a pecenje. Zatim se takmice grupe mladica u natezanju konopa i u parovima oko natezanja klipka. Djevojke pjevaju ili igraju kolo-gluvo, uz pjesmu ili gusle.Pred zoru pocinje takmicenje u gadjanju iz pusaka u nisan i to uz svijetlo vatri. To su ocjenjivala po trojica isluzenih vojnika. Djevojke su plele vjence od listovih grancica i stavljale ih oko vrata trojici najboljih nisandzija. U svanuce stizu od kuce konji za trku i dijele se u dvije grupe: konji sa sedlima i konji bez njih.Izabere se toliko sudija koliko se moze pratiti trka od plaska do cilja. Staza je obicno siri sumski put, oko jedan kilometar duzine, a mora imati uzbrdice i nizbrdice.Pobjednici su prva trojica i oni dobivaju vjence. Tada dolaze na red trkaci bez konja i nagrade su iste. Najveselije je kod kicenja pobjednika vjencima, jer su djevojke morale poljubiti pobjednike, ato one najcesce nisu htjele, pa su ih morale zamjeniti mlade udovice ili soldatuse, pa je po nekad bilo i povise poljubaca. Na takve skupove obavezno je dolazio i po koji guslar koji je obicno pjevao hajducke i uskocke pjesme.
Uz ovaj obicaj su vezane i mnoge pjesme, ali ih je malo sacuvano do nasih dana. Kad se razdani, budu i janjci peceni, pa se jede i pije. Veselje se nastavlja do polaska kuci, a vodilo se racuna o tome da se moze stici kuci, spremiti se i na vrijeme stici u crkvu.
Kod kuca koje nisu slavile svetog Djurdja kao Krsnu slavu nije bilo nikakvih ceremonija, osim obaveznog pecenog janjeta za rucak. Ti su janjci peceni iskljucivo iz obicaja, jer Kordunasi nisu bili odusevljeni janjetinom. Obicno su se pekle ovce jalovice ili mladi ovnovi. Odatle poznata izreka: Sta ce mi balavo janje!Ispeci ovna ako hoces da se najem.<
Za vrijeme Austrije te su se proslave cesto zabranjivale, narocito oko granicarskih buna i u vrijeme kad su komandovali u kapetanijama strani oficiri. Kasnije kad su domaci ljudi poceli cesce da komanduju, oni su to rijetko zabranjivali, osim u kriznim situacijama, kao sto je bila aneksijska kriza 1908, i rat od 1914 do 1918 godine. Taj obicaj sasvim nestaje 1941 godine, i vise se nije ponavljao.
Stevo Miljevic iz Male Vranovine dopunjava ovaj opis svojim sjecanjem da je:
Uoci Djurdjevdana domacin naokrug obilazio zita i na svakom cosku bi prelomio jednu vlat i kazao : Veceras ce doci i zvati u goste, a ti kazi da ne mozes jer si rodna i plodna. Slicno se postupalo i sa kukuruzom kad se barni od tica. Tri puta se oko njive opmota konac na zmireci uz rijeci: Ne vezenm te kuruze, vec vezem ticama oci da ne vide mojih kuruza.
Koristen materijal iz knnjige Stanka Opacica - Canice, Narodne pjesme,poslovice i slike iz zivota i obicaja Srba na Kordunu, Knjiga II, Prosvjeta Zagreb, 1987
Нема коментара:
Постави коментар