Već na Badnji dan se u kući osjeća blaženo raspoloženje, jer se očekuje dan radosti i ljubavi kad se svi pri susretu, i družina u kući, sva tri dana ljube i pozdravljaju sa "Mir Božji - Hristos se rodi." I strogi postovi sve do 1941. godine doprinosili su tome raspoloženju. Kod Srba za vrijeme posta nisu se jela ni jaja ni bijeli mrs, a već na Badnji dan se peklo prase što je obećavalo bogatu i veselu gozbu. Bolesnici i boležljiva djeca nijesu postili. Oko podne se unosi na ognjište i nasloni na prijeklad podeblji panj ili klada koja će držati vatru sva tri dana. Od ovog postupka malo se mjenjalo poslije dvadesetih godina, kada su u kuće unošeni šporeti (štednjaci) i nestajala ognjišta, jer je većina kuća, koje su imale vajat ili kacaru, za tu priliku tamo namjestala ognjište. Te zgrade obično nijesu imale gornjih podova, pa je tu pečeno prase, te obavljano sve ono što se ranije obavljalo kod ognjišta u kući.
Do sumraka se namiri stoka i obave se svi kućni polsovi i spremi večera. Badnjački obred se obavlja kod ognjišta i u glavnoj porodičnoj sobi, gdje je bijelim stolnjakom prekriven sto na koji se stavlja sito u kome su sve vrste žita koje kuća sije i svijećnjak sa voštanicom. Tada se u sobi okupi sva družina. Domaćin pali svijeću i pozdravlja družinu sa "Mir Božji", a svi odgovaraju sa "Hristos se rodi". Tada se svi ljube sa domaćinom, a onda među sobom, svaki sa svakim. Bozićna svijeća gori na stolu do sutradan i na Bozić poslije ručka, gasi se vinom. Zatim svi prilaze ognjištu i domaćin posipa žitom i polijeva vinom badnjak uz ponovo mirbožanje, čitanje Očenaša i sazivanje Božijeg blagoslova badnjaku i ognjištu prigodnim riječima, koje su svagdje drugačije, ali im je smisao uvijek jednak; da se ovo sveto porodično ognjište nikad ne ugasi, da ga Bog, kao sad mi žitom, zasipa svakim berićetom, a družinu zdravljem i slogom itd. Družina na to odgovara sa Amin. Tada se družina vraća ponovo u sobu i domaćin donosi punu šarenicu slame i pozdravlja se sa Mir Božji. Djeca pijučući kao pilići čupaju slamu i razbacuju je po sobi, a ostatak domaćin istresa pod sto. Domaćica po slami istresa orase i lješnjake, a djeca se grabe ko će ih više pronaći. Tada domaćica pod stoljnjak stavlja brus od kose i zamotuljak sa glavicom bijelog luka, stručić bosiljka, grumenčić tamjana i smotak tanke voštane svijeće (ovo se zove "Božićna amajlija" i čuva se zajdeno sa tri ljeskove grančice, cijele godine pod gredom - sljemenom. U proljeće se stavlja pod sjeme u bisage, Brus se upotrebljava kod raznih upala stoke i čeljadi. Brus se umoči u rakiju ili slanu vodu i njime se trlja otok).
Za večeru je obavezno supa od pasulja, kuvani bakalar ili druga sušena riba, pečeni krumpir i kuvani pasulj sa lukom kao salata. Sve je to začinjeno uljem. Prije večere odrasli staju oko stola, a djeca oko male sofre na sred sobe. Krste se, domaćin čita Očenaš i Vjeruju, pa se sad sjeda za večeru. Iza večere se donosi vino i mošt (slatko vino za žene, koje nijesu pile vino, pa se za njih ostavljalo neprevrelo) i domaćin diže zdravicu u čast nadolaska najveselijeg praznika u godini, ponovo sazivajući Božji blagoslov na kuću, na što družina odgovara sa "Amin." Kad se ispije vino, izbacuje se iz čase poslijednja kap uz riječi: "a Bog da ovoliko trunja u žitu, štete u toru i nesloge u kući!" I pošto družina odgovori "Amin", opet se ljube.
Poslije večere prelazi se na rješavanje zagonetki koje postavlja ili domaćin ili najvještiji član družine i svi se trude da odgonetnu. Ako neko tri puta pravilno odgovori, taj se isključuje iz daljnjih odgovora, kako bi se dala mogućnost da pogađaju i drugi koji manje znaju. To traje do pred ponoć.
Kad se približi ponoć, djeca se obavezno kupaju u toploj vodi ( negdje i odrasli). Zimi se kupalo u kačici u ćošku kuće iza raširenog pokrivača. A kad mine ponoć, djeci se daje parče pečenice, otpjeva se Roždenstvo tvoje i ide se na spavanje. Starija djeca spavaju tu noć na slami pod stolom, što im čini veliko zadovoljstvo, a vjerovalo se da to valja da bi postala mudrija.
Stariji tu noć malo spavaju, jer se jedni spremaju crkvi na jutrenje, a drugi obavljaju poslove koji se pred zoru i u zoru moraju obaviti. Kad orozi najave zoru, jedno od čeljadi ide na izvor po vodu sa kojom će se mjesiti Božićna česnica i kovrtanj za Mali Bozić. Na izvoru se obično nađe više komšijske mladeži i tu se uz mirbožanje izljube. Tu se često izmire i oni koji su bili u svađi. U česnicu i kovrtanj domaćica stavlja po srebreni novčić i to tako da se ne vidi iz tijesta. Kad se pojavi zora, domaćin izlazi sa puškom na istočni dio kuće i puca preko kuće, kako bi kuća i sve u njoj i oko nje bilo zaštićeno od svih nedaća. Kad se domaćin i vodonoša vraćaju u kuću, pozdravljaju se sa "Mir Božji", a domaćica ih uz otpozdrav posipa žitom i ljube se. Krupna stoka to jutro mora biti do zore nahranjena i otimarena i rano se goni na pojilo. Domaćin i domaćica razlome pogaču pa sa upaljenim svijećama staju svako s jedne strane vrata i propuštaju marvu na pojilo. To isto čine kad se goveda vraćaju sa pojila. Pastir to jutro vuče sa sobom ljeskovu motku i ne smije vikati ni udarati marvu. Kad pastir poveže stoku, domaćini spoje pogaču, poljube se sa pastirom i domaćin kaže: "Da Bog i Božić blagoslove sve nas i ovo blago. Bujalo, bliznilo se, kvasilo se kao mlada šuma. Kuća nam, štale i obori nabrekli od berićeta. Gladan vuk, lisice i obadi i muve bježali od našega kao zec od puške, a družina nam u ljubavi slozi i zdravlju još mnoge Božiće čekala, dočekala i ispratila!." Potom ulaze u štalu i svakom marvinčetu daju po parče pogače, a ostatak smrve i bace svinjama u korito. Pred doručak se jedino tih dana pije rakija, jedu orasi i jabuke, i onda sir i mlijeko. Kod doručka nema ceremonija. Božić je jedan od četri praznika u godini kad se masovno išlo u crkvu. Pored Božića, to su Uskrs, Sveti Sava i praznik koji slavi mjesna crkva. Na praznik crkve dolazili su ljudi i iz udaljenijih mjesta na "zbor", i to su bili skupovi, gdje su zagledani za ženidbu, momci i djevojke za udaju. Djevojke nijesu išle u zbor dok nijesu bile za udaju.
"Što rade tice?"
"Cvrkuću, kupe gamad, a žito ne zoblju".- odgovara domaćica.
"Što rade zvijeri?"
"Bježe u šumu."
"Što rade dušmani?"
"Nemoćni su, pa od pakosti se grizu."
(U svakoj kući pitanja se slobodno formulišu, ali im je smisao isti). Zatim družina sjeda i najprije se jede cicvara. Natoče se čaše vina i domaćin drži zdravicu u kojoj pominje koliko je časnih predaka pod ovim sljemenom slavilo Božić, kakva je korist od sloge i ljubavi u zadruzi, na koga se treba ugledati i kako se ponašati prema komšijama, kumovima i prijateljima, da bi imali ugled i pomoć u svakoj nezgodi. Ovo poslijednje je bilo veoma važno, jer kućne zadruge nijesu mogle posuđivati novac od banaka i drugih preko mjenica, nego samo od prijatelja. Zdravica se pije do kapi. Ručak se nastavlja kokošijom supom i mesom, pa pečenom tučevinom, i na kraju pečenicom. Kolači su : povica ( povitica) od sira ili jabuka.
Ko je našao u česnici novac, taj poslije ručka ide u štalu da česnicom pričesti muzne krave i tegleće konje ili volove koje poljubi u čelo.
Poslije ručka dolazi u kuću polaznik. Vjeruje se da on donosi sreću. Nekada je to prosjak, ali najčešće naručeni guslar ili neko valjano čeljade iz komšiluka i on mora probati od svakog jela po malo i od pića, ako ne može da ruča. Na odlasku dobiva na dar čarape ili košulju. Njega na odlasku posipaju sa žitom i svi prisutni se sa njime ljube. Tada se gasi Božićna svijeća polijevanjem vinom i pazi se na koju će stranu dim od svijeće krenuti i prema kome. To se različito tumači. Negdje se vjeruje da sa one strane kuda dim ide treba očekivati nešto veselo, kao svadbu i sl.
Sva tri Božićna dana, čak i na snježnoj vijavici, sva mladež ide poslije ručka na brda "u kolo." Mjesto za kolo je ko zna kad odabrano brdo koje dominira većim brojem sela i zaselaka. Nije se nosilo jelo niti su se ložile vatre. Igralo se kolo, pjevane su pjesme i izvođene razne igre kao rvanje momaka, natezanje klipaka i užeta i druge, a najvažnije je bilo gađanje u nišan iz kratkih pušaka (kubura). Trojica najboljih nišandžija nagrađivani su strukom bosiljka i poljubcem neke djevojke ili mlade snaše koje su im kačile dar na rever. U sumrak se kolo završava.
Na prvi dan Božića mora se početi svaki posao, da bi cijele godine sve išlo od ruke. Ženska čeljad počinje predenje, vezivo, tkanje i drugo što se smatra ženskim
Stariji, koji su imali konje, a nijesu otišli u kolo, poslije ručka hvataju konje u saonice, okićene šarenicama i kopertama, da se prosankaju uz pjesmu kroz nekoliko sela. Ako prolaze pored neke krčme, krčmar im iznosi vino tzv. Bukliju, kao svatovima i to se ne plaća. A tih se dana u krčmu ne svraća osim pijanica.
Drugi dan Božića, osim dolaska u crkvu i u kolo, nema drugih ceremonija. Treći dan se iznosi slama iz kuće.
Na Mali Božić (pravoslavna Nova godina) u zoru odrasli iz kuće okupljaju se na gumnu i na stožeru
Proto Dušan Puškar iz Topuskog pribilježio je razgovor sa Stevom Miljevićem iz Male Vranovine i naveo niz pojedinosti koje nisam zapamtio. Zato ih navodim kao dopunu mojih sjećanja i zapisa. Bilješke su urađene 1983. godine, a Stevan Miljević je imao 83 godine i on se sjeća slijedećeg:
- Vatra se držala osam dana u znak punoće za cijelu godinu.
- Uoči Božića se spremaju drva da se ne bi cjepala blagih dana kad se ništa ne radi osim što se stoka i čeljad moraju nahraniti.
- Na Božić ujutro posipa se goveče žitom i poljubi uz riječi : "Ljubim tebe, a ti ljubi druge" da bi goveda bila mirna i da se ne bodu. Svakom govečetu se daje parče bundeve da budu debela kao bundeva. Kada se ruča, daje se i komadić česnice i koje zrno žita da stoka bude zdrava. Poslije ručka se u kuću uvodio vo kojem su davali vina.
- Na Božić ujutro ide se rano po vodu sa tri zapaljene lučke koje su u zadnjem dijelu nerascjepljene, što simbolizuje troičnost jednog Boga. Tada se donesu tri ljeskove grančice sa resama i voda. Tim grančicama i vodom zamjesi se česnica, a poslije toga se grančice stavljaju za gredu-dumen. Tada se donese i jedna ljeskova grančica - ljetorast i oko nje domaćica omota tri puta tada ispredenu nit pređe da bi dobro rodili keten i konoplja.
- Ujutro se puca preko štale kuburama, da bi bilo sve zdravo ko olovo.
- Kovrtanj stoji do Maloga Božića kada se iznosi na Gumno, gdje ga domaćin sa čeljadi okreće uz molitve koje zna, obično Očenaš i Bogorodicu. Ko nađe novac u česnici, smatra se srećnim i taj započinje sijati žito.
- Stolice ( tronošci) u kući nijesu se smjeli prevrtati sva tri dana Božića, da se dobro ne bi okrenulo na loše.
- Na Božić ujutro jedno od ukućana zavezanih očiju umulja nekakvu krpu u lug (pepeo) na ognjištu i veže je uz plot uz riječi: "Kao što ja vidio sada, tako jastreb vidio moje piliće."
Ovaj zapis sastavio sam po ličnom pamćenju i iz razgovora sa komšijama i prijateljima: Radom Muškinjom iz Brezove Glave, Markom Ličinom iz Tušilovića, Ljubicom Vučković iz Klokoča, Velimirom Šipićem iz Kuplenskog i drugima.
Obavezno zagonetanje na Badnje veče poslije večere bilo je značajna škola mudrosti. Bila je razvijena na cijelom Kordunu i posebno interesantno u vrijeme Vojne krajine dok su kućne zadruge brojale od 20 do 80 članova.
Iz knjige "Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu", autora Stanka Opačića - Canice, "Prosvjeta" Zagreb, 1987 god.
Нема коментара:
Постави коментар